Davne 1210. godine na današnji dan, u darovnici Andrije II. Arpadovića templarima, prvi put u povijesti spomenuta je "Cimitatus Pozega" - Požeška županija. Godinu nakon, 1221. godine, požeški župan spominje se među kraljevskim velikašima, a tvrđava koja je sagrađena  vjerojatno još u 11. stoljeću bila je županijsko središte, a zatim i velikog vlastelinstva.

Tvrđava i vlastelinstvo su oko 1235. godine ponovno u rukama kralja, odnosno hercega Andrije, a od sredine 13. do početka 15. stoljeća županija je bila smatrana posjedom ugarskih kraljica.

Dio Slavonije koji nije ušao u Vojnu krajinu nakon 1732. godine bio je podijeljen na četiri okruga: Virovitica, Požega, Valpovo i Osijek, s dva grada, Požegom i Osijekom, a kako je carica Marija Terezija obećala obnovu slavonskih županija, 1745. godine obnovljeno je županijsko uređenje Slavonije formiranjem Virovitičke, Požeške i Srijemske županije.

Nakon svih navedenih događaja 1790. godine dolazi do obnove županija i njihovog rada prema ustroju iz sredine 18. stoljeća, a donošenjem novog zakona i nakon uspostave hrvatske države u prosincu 1992. godine dogodila se najnovija obnova županija u Hrvatskoj. Ponovno osnivanje županija u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj uslijedilo je 1993. godine te se kao Dan Požeško-slavonske županije proslavlja 14. travnja u spomen na konstituirajuću sjednicu Županijske skupštine.