Točno prije 27. godina, na sam Božić u sklopu operacije Papuk 91 i napadne akcije Pecaljka postignut je veliki vojni uspjeh i oslobođeno je područje Kamenske i Mijača. Time je oslobođena cijela bivša općina Požega, a u nastavku i Bučje, okolna sela i tamošnji zloglasni logor. Snage koje su oslobodile ovo područje bile su iz 123. brigade, a djelovale su zajedno s 127. virovitičkom brigadom koja je donijela oslobađanje Pakracu. U tom zimskom vremenu, pa sve do početka 1992. godine kroz prve oslobodilačke akcije slavonskih brigada HV oslobođeno je ovo područje Zapadne Slavonije. Kroz akcije Otkos, Orkan i Papuk 91, oslobođeno je preko 2.000 kvadratnih kilometara koji su bili okupirani srpskim snagama. Takav poduhvat nije učinjen niti na jednom području RH. Tim operacijama hrvatskom narodu vraćena je vjera i moral u RH i hrvatsku vojsku, a svim međunarodnim čimbenicima poslana poruka da mogu i moraju uvažavati hrvatske Oružane snage kao respektabilnu vojnu komponentu na koju se mora računati u budućnosti. Nažalost cijena toga su bile neminovno žrtve među braniteljima, ali i u zloglasnom logoru Bučje, za kojima se i dan danas traga.
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća uz kratku molitvu odana je počast poginulim hrvatskim braniteljima u ovoj akciji i civilima koji su stradali u logoru. Vijence su položili članovi HVIDR-e i UDVDR-a Požeško-slavonske županije koji su i organizirali ovu komemoraciju te članovi Koordinacije udruga branitelja proisteklih iz Domovinskog rata Požeško-slavonske županije, izaslanik ministra branitelja Miroslav Vacek, umirovljeni general, požeško-slavonski župan Alojz Tomašević, predstavnici Policijske uprave Požeško-slavonske na čelu s načelnikom Željkom Grgićem, predstavnici vojarne 123. brigade HV Požega, gradonačelnik grada Lipika Vinko Kasana, zamjenik gradonačelnika grada Požege Ferdinand Troha, načelnik općine Kaptol Mile Pavičić, sudionici u tim akcijama i drugi.
Nakon protokola polaganja vijenaca uz spomen obilježje ispred kapelice posvećene sv. Antunu Opatu kratko se obratio Stipan Grgić, predsjednik Zajednice udruga HVIDR-a Požeško-slavonske županije i požeško-slavonski župan Alojz Tomašević, sudionik tih događaja i vojnih operacija. On se zahvalio svima koji su na drugi dan blagdana Božića odvojili svoje vrijeme i prisjetili se dana stradanja, ali i oslobađanja zloglasnog mjesta i otvaranja puta prema zapadu i gradu Pakracu. Podsjetio je da se još uvijek nije vrednovalo na pravi način ratovanje u Zapadnoj Slavoniji, koje je bilo početak svih kasnijih ratnih operacija i prvo oslobođenje okupiranih teritorija RH.
,,Za nas koji smo bili sudionici u tom vremenu gotovo da je to bilo prije nekoliko dana. Kada smo se sastali asociramo uspomene i dane kada je Hrvatska čestitala nama i vratila nam ponos. Zapadna Slavonija je dala odgovor da će biti Hrvatske i da nas nitko neće pobijediti. Na današnji dan oslobodili smo i ovaj dio područja i otvorili granicu za koju su neki mislili da će biti SAO Krajina i da će čudna grupacija ljudi pisati povijest. Oni su otišli odavde. Bez obzira na to što neki misle i danas da smo mi nekoga prognali. Nas se proziva da smo mi nekoga prognali. Ne, mi smo branili svoje i to u vremenu kada nas još nitko nije želio 1991. priznati, niti svijet niti Europa, jer nisu vjerovali da će Hrvatska postati u cijelosti. Ponosni smo da smo Zapadnu Slavoniju oslobodili i prisilili Europu da nas prizna 1992. godine. Oni koji nisu u tom vremenu bili ovdje danas žele pričati kako je bilo. Mi smo bili ovdje kada nas je Domovina zvala, a oni koji su odlazili u Münchene i neke druge prostore danas uživaju tu demokraciju.“ – župan Alojz Tomašević.